Waltey

Waltey

Cesar Trojan ima kozja ušesa

Srpske narodne pripovijetke · Vuk Stefanović Karadžić
Kupi e-knjigo Kupi tiskano izdajo

O besedilu

Cesar Trojan ima kozja ušesa

Vir
Srpske narodne pripovijetke
Avtor
Vuk Stefanović Karadžić
Jezik branja
Slovenščina
Jezik izvirnika
Српски
Čas branja
4 min branja
Obseg
3 strani
Naslov izvirnika
039 У цара Тројана козје уши

O izvirniku

Srpske narodne pripovijetke

Srbske ljudske pripovedi o junakih, čudežnih bitjih, preizkušnjah in ljudski modrosti. Bralni jezik je Slovenščina, izvirnik pa prihaja iz vira Srpske narodne pripovijetke v jeziku Српски.

Besedilo

Cesar Trojan ima kozja ušesa

Nekoč je živel cesar, ki mu je bilo ime Trojan. Ta cesar je imel kozja ušesa in je po vrsti klical brivce, da so ga brili. A kdor je šel k njemu, se ni več vrnil, kajti vsakokrat, ko ga je brivec obril, ga je cesar Trojan vprašal, kaj je videl na njem, in brivec je odgovoril, da je videl kozja ušesa. Tedaj mu je cesar Trojan pri priči odsekal glavo.

Tako je prišel na vrsto neki brivec, a se je naredil bolnega in poslal svojega pomočnika. Ko je ta stopil pred cesarja, ga je cesar vprašal, zakaj ni prišel mojster, in fant je odgovoril, da je bolan. Nato je cesar Trojan sedel in fant ga je obril. Med britjem je opazil, da ima cesar kozja ušesa, a ko ga je Trojan vprašal, kaj je videl na njem, je odgovoril, da ni videl ničesar. Tedaj mu je cesar dal dvanajst dukatov in mu rekel, naj odslej vselej prihaja on, da ga bo bril. Ko se je fant vrnil domov, ga je mojster vprašal, kako je bilo pri cesarju, in fant mu je odgovoril, da dobro in da mu je cesar naročil, naj ga odslej vedno brije on. Pokazal mu je tudi dvanajst dukatov, ki jih je dobil od cesarja, ni pa mu povedal, da je pri cesarju videl kozja ušesa.

Odtlej je fant redno hodil brit Trojana in za vsako britje dobil dvanajst dukatov, nikomur pa ni povedal, da ima cesar kozja ušesa. Nazadnje ga je vendarle začelo mučiti in gristi, ker tega ni smel nikomur povedati, in začel je hirati in veneti. Mojster je to opazil in ga začel spraševati, kaj mu je. Po dolgem prigovarjanju mu je fant naposled odgovoril, da mu nekaj leži na srcu, a tega ne sme nikomur povedati. »Ko bi le mogel,« je rekel, »komu povedati, bi mi bilo takoj laže.« Tedaj mu je mojster dejal:

— Povej meni, jaz ne bom nikomur povedal. Če pa se bojiš povedati meni, pojdi k spovedniku in povej njemu. Če tudi njemu nočeš, pojdi na polje za mestom, izkoplji jamo, vtakni vanjo glavo in trikrat povej zemlji, kar veš, potem pa jamo spet zasuj.

Fant je izbral tretjo možnost: odšel je na polje za mestom, izkopal jamo, vtaknil vanjo glavo in trikrat rekel: — Cesar Trojan ima kozja ušesa! — Potem je jamo zasul, se tako pomiril in odšel domov.

Čez nekaj časa je iz tiste jame pognal bezeg in iz njega so zrasle tri lepe mladike, ravne kakor sveča. Ko so pastirčki našli bezeg, so odrezali eno mladiko in iz nje naredili piščal. A ko so začeli igrati nanjo, se je iz piščali oglasilo:

— Cesar Trojan ima kozja ušesa! To se je takoj razvedelo po vsem mestu, nazadnje pa je tudi cesar Trojan sam slišal, kako otroci igrajo: — Cesar Trojan ima kozja ušesa!

Ko je cesar Trojan to slišal, je nemudoma poklical tistega brivskega pomočnika in ga vprašal: — Hej, kaj si raztrobil ljudem o meni? Ubožec se je začel zagovarjati, da ni nikomur ničesar povedal, da pa je videl, kaj ima cesar. Tedaj je cesar potegnil sabljo, da bi mu odsekal glavo, fant pa se je prestrašil in vse po vrsti povedal: kako se je izpovedal zemlji in kako je zdaj na tistem kraju zrasel bezeg, iz katerega vsaka piščal daje tak glas. Nato je cesar z njim sedel na voz in se odpeljal tja, da bi videl, ali je res. Ko sta prispela, sta našla le še eno mladiko. Cesar Trojan je ukazal, naj iz nje naredijo piščal, da bo videl, kako bo igrala. Ko so jo naredili in začeli igrati nanjo, se je iz nje oglasilo:

— Cesar Trojan ima kozja ušesa! Tedaj se je cesar Trojan prepričal, da na svetu ni mogoče ničesar skriti, zato je tistemu brivcu prizanesel in odtlej dovolil, da ga je lahko prišel brit vsakdo.

Izvirnik

039 У цара Тројана козје уши

Naslednje strani prikazujejo izvirno besedilo za primerjavo.

Био је један цар који се звао Тројан. У тога цара биле су уши козје, па је редом звао бербере да га брију; али како је који ишао, није се натраг враћао, јер како би га који обријао, цар Тројан би га запитао шта је видео на њему, а берберин би одговорио да је видео козје уши; онда би га цар Тројан одмах посекао.

Тако дође ред на једног берберина, али се овај учини болестан, па пошаље свога момка. Кад овај изиђе пред цара, запита га цар што није мајстор дошао, а он одговори да је болестан. Онда цар Тројан седе те га момак обрије. Момак, бријући цара, опази да су у њега козје уши, али кад га Тројан запита шта је у њега видео, он одговори да није видео ништа. Онда му цар да дванаест дуката и рече му да одсад увек долази он да га брије. Кад момак отиде кући, запита га мајстор како је у цара, а он му одговори да је добро и да му је цар казао да га свагда он брије и покаже му дванаест дуката што је од цара добио, али му не каже да је у цара видео козје уши.

Од то доба овај је момак једнако ишао и Тројана бријао, и за свако бријање добијао по дванаест дуката, и није никоме казивао да цар има козје уши. Али га најпосле стане мучити и гристи где не сме никоме да каже, те се почне губити и венути. Мајстор то опази, па га стане питати шта му је, а он му на много запиткивање најпосле одговори да има нешто на срцу. али нс сме никоме казати, „а да ми је", вели „да коме год кажем, одмах би ми одлакнуло." Онда му мајстор рече:

— Кажи мени, ја нећу никоме казати; ако ли се бојиш мени казати, а ти иди духовнику, па кажи њему; ако ли нећеш ни њему, а ти изиђи у поље иза града, па ископај јаму те закопај главу у њу, па у три пута земљи кажи шта Знаш, па онда опет јаму затрпај.

Момак избере ово треће: отиде иза града у поље, па ископа јаму, те у њу завуче гдаву и у три пута рекне:

— У цара Тројана козје уши! — Па онда загрне земљу, и тако се смири и отиде кући.

Кад после тога прође неко време, али из оне јаме никла зова, и три прута нарасла лепа и права као свећа. Чобанчад, кад нађу зову, одсеку један прут и од њега начине свиралу, али кад почну свирати, свирала издаје глас:

— У цара Тројана козје уши!

То се одмах разгласи по свему граду, а најпосле и цар Тројан сам собом чује како деца свирају:

— У цара Тројана козје уши!

Чувши то, цар Тројан одмах дозове онога берберског момка, па га запита:

- Море, шта си ти огласио народу за мене?

А он се сиромах стане правдати да није никоме ништа казао, али да је видео шта он има. Онда цар истргне сабљу да га посече, а он се препадне, па све по реду искаже како се земљи исповедао па како је сад на ономе месту нарасла зова, од које свака свирала издаје онаки глас. Онда цар седне с њим на кола, и пође на оно место да види је ли истина; кад тамо, али још само један прут нађу. Цар Тројан заповеди да се начини свирала од онога прута да види како ће свирати. Кад они начине свиралу и почну свирати, а свирка издаје глас:

— У цара Тројана козје уши!

Онда се цар Тројан увери да се на земљи не може ништа сакрити, па ономе берберину опрости живот, и после допусти да сваки може долазити да га брије.