Waltey

Waltey

Usmiljena snaha in neusmiljena tašča

Srpske narodne pripovijetke · Vuk Stefanović Karadžić
Kupi e-knjigo Kupi tiskano izdajo

O besedilu

Usmiljena snaha in neusmiljena tašča

Vir
Srpske narodne pripovijetke
Avtor
Vuk Stefanović Karadžić
Jezik branja
Slovenščina
Jezik izvirnika
Српски
Čas branja
3 min branja
Obseg
3 strani
Naslov izvirnika
015 Милостива снаха и немилостива свекрва

O izvirniku

Srpske narodne pripovijetke

Srbske ljudske pripovedi o junakih, čudežnih bitjih, preizkušnjah in ljudski modrosti. Bralni jezik je Slovenščina, izvirnik pa prihaja iz vira Srpske narodne pripovijetke v jeziku Српски.

Besedilo

Usmiljena snaha in neusmiljena tašča

Živeli sta snaha in tašča. Tašča je bila zvita in neusmiljena do siromakov, snaha pa dobra kakor lep dan v letu: če je prišel kak siromak pred hišo, ga je tašča z drogom za nošenje veder odgnala, snaha pa mu je odstopila svoj grižljaj; kadar je nosila ovčje mleko domov in je kje na poti zagledala luknjico, je brž rekla: "Tu mora biti kakšna žuželka," pa ji je vanjo nalila mleka. Ker je bila tako usmiljena, jo je tašča sovražila in jo celo stradala: pred njo je zaklepala kruh, tako da je reva tudi po dva ali tri dni ostajala lačna. Nekoč je tašča hudo zbolela in leže prosila Boga, naj jo po smrti spet pušča na ta svet, da bo snahi branila razdajati imetje vsakršnim postopačem. Ko je umrla in so jo pokopali, so ljudje na pogrebščini jedli in pili, ko pa so se razšli, je snaha pomila posodo, odnesla pomije prašičem v korito in jih vanj zlila, nato pa šla spustit prašiče. Ko so prašiči pritekli h koritu, so godrnjali in hodili okoli njega, pomij pa niso hoteli piti. Začela se je čuditi, kaj jim je, ko pa je pogledala v korito, v njem ni bilo niti kapljice pomij, zemlja okoli njega pa je bila suha, torej niso iztekle! Naslednji večer je bilo spet tako in tako je šlo sedem večerov zapored. Osmi večer je rekla možu, naj on nalije prašičem jesti. Ko je mož nalil pomije in spustil prašiče ter videl, kako so shujšali, je začel ženo oštevati, zakaj jih ni hranila, temveč jih je tako zanemarila, da so čisto shirali. Tedaj mu je povedala, kaj in kako se je zgodilo, on pa je stekel h koritu pogledat, ali je prazno, in res je bilo prazno! Začel se je križati in čuditi, kaj neki bi to bilo! Tisti hip je njegova mati izpod korita spregovorila: "Sin moj! Tam na onem svetu trpim strašne muke: vsak vzdih, ki ga je vzdihnil siromak, ko sem ga odgnala od vrat, se je tam spremenil v trn in na tem trnju ležim; vsaka solza, ki jo je siromak zaradi mene potočil, pa vre v kotlu in v njem se kuham. Ker sem Boga prosila, naj me z onega sveta pošilja nadzorovat hišo, da snaha ne bi razdajala postopačem, mi je bilo sojeno prihajati na ta svet in jesti s prašiči. Tvoji ženi pa so pripravljene tri zlate mize, na njih same vrtnice in bazilika. Vprašaj jo, ali bi mi dala eno, da bi našla mir." Mož je nato šel v hišo k ženi in ji povedal vse, kaj in kako je bilo. Ko je to slišala, je pritekla h koritu pogledat taščo, in ko jo je videla tako izmučeno, je zajokala. Tašča pa jo je začela rotiti, naj ji da eno mizo, kajti tako ji je bilo sojeno: če ji snaha odstopi eno mizo, ji bo odpuščena polovica grehov in ne bo ji več treba prihajati na ta svet jest s prašiči. Snaha ji je rekla: "Podarim ti vse tri mize: kar sem dobrega storila doslej, naj bo zate, odslej pa naj mi Bog da, da si kaj zaslužim še zase." Tedaj je tašča izginila in nikoli več se ni vrnila.

Izvirnik

015 Милостива снаха и немилостива свекрва

Naslednje strani prikazujejo izvirno besedilo za primerjavo.

Била снаха и свекрва. Свекрва бијаше лукава и немилостива на сироте, а снаха добра као добар дан у години: кад би дошла каква сирота пред куцу, свекрва би је обравницом отерала, а снаха би свој залогај сироти уделила; кад би млеко од оваца носила куци, она где би год видела рупицу на путу, одмах би рекла: "Овде мора бити кака бубица," пак би јој усула млека. Што је она тако милостива била, свекрва је мрзила на њу, те би је и гладу патила: затварала би хлеб од ње, и тако би до два по три дава сирота гладовала. Један пут свекрва се тешко разболи, и лежеци молила је Бога: кад умре да је пушта опет на овај свет, да не да снаси којекаким битангама делити. Кад умре и сахране је, свет је јео и пио на даци, а кад се разиде, снаха опере судове, па однесе помије у валов свињама, те успе, па онда оде те пусти свиње. Кад свиње дотрце валову, грде, обилазе око њега, а не це да пију помија. Она се стане цудити што им је, кад тамо, а то помија ни капи, а око валова земља суха, нису истекле! Сутрадан у веце опет тако, и тако за седам вецери. Кад би осмо веце, она каже мужу да он успе свињама да једу. Кад муж успе, и пустивши свиње кад види како су измршавиле, стане жену грдити што их није хранила, вец их тако упустила да измршаве. Онда му она приповеди шта је и како је, а он потрци валову да види јели празан, кад тамо празан! Он се стане крстити и цудити шта би то било! У тај мах његова мати испод валова проговори: "Сине! тамо на ономе свету ја сам ти у мукама: свака сирота што је уздахнула кад сам је с врата отерала – онај уздисај сваки се претворио онде у трн, на томе трњу лежим; а која је сирота на мене заплакала, свака њезина суза ври у казану, у њему се кувам. А што сам Бога молила да ме шаље с онога света да куцу надгледам да снаха битангама не дели, за то ми је судено да долазим на овај свет да једем са свињама. А твојој жени постављене су три од злата трпезе, на њима сама ружа и босиљак. Питај је хоце ли ми дати једну да се смирим." Муж онда отиде жени у куцу, те јој каже све шта је и како је, а она кад то цује, дотрци к валову да види свекрву, па кад је види каква је измуцена, заплаце се, а свекрва је стане заклињати да јој да једну трпезу, јер јој је тако судено: ако јој снаха удели једну трпезу, онда це јој се пола греха опростити, и не це више морати на овај свет долазити да са свињама једе. Снаха јој реце: "Ја теби поклањам све три трпезе: што сам до сад цинила, нека је за тебе, а од сад да ми да Бог за себе да заслужим." Онда свекрве нестане, и никад више није долазила.